Autor: Almira Hurić, dipl.oec.

Konsolidacija je proces spajanja osnovnih finansijskih izvještaja koji provode pravne osobe koje su matica u odnosu na podružnicu. Konsolidacija finansijskih izvještaja proizlazi iz situacije kada jedan poslovni subjekat stiče vlasništvo (dionice ili udjele) drugih pravnih subjekata, koji i nakon poslovnog spajanja ostaju posebni pravni subjekti. U ovoj situaciji, svako društvo nakon sticanja dionica ili udjela u drugom privrednom društvu zadržava svoju računovodstvenu evidenciju i sastavlja svoje finansijske izvještaje. Obveznici sastavljanja konsolidovanih izvještaja propisani su MSFI 10 – Konsolidovani finansijski izvještaji i MRS 28 – Ulaganja u pridružene subjekte i zajedničke poduhvate i Zakonom o računovodstvu i reviziji u FBiH, a porezno konsolidovanje propisano je i omogućeno pod određenim uvjetima Zakona o porezu na dobit Federacije Bosne i Hercegovine. Novi Zakon o računovodstvu i reviziji u FBiH značajno detaljnije obrađuje pitanje konsolidovanih izvještaja i za razliku od starog Zakona približava se Međunarodnim računovodstvenim standardima i Međunarodnim standardima finansijskog izvještavanja. Međutim isti se bazira na konvencionalnom pristupu krugu konsolidacije, bez prepoznavanja elemenata kontrole u skladu s MSFI-jem 10.

Autori: Prof.dr.sc. Ismet Kalić, Prof.dr.sc. Liudmyla M. Hanushchak-Yefimenko, Prof.dr.sc. Olena A. Stepanova

Finansijska struktura preduzeća u industriji turizma predstavlja skup ekonomskih i (ili) drugih sfera finansijske odgovornosti (za prihode i rashode, samo za rashode, za određene finansijske pokazatelje itd.), raspoređenih među strukturnim jedinicama preduzeća ili firme, koje su objekti budžetiranja i upravljačkog računovodstva. U finansijskoj strukturi uobičajeno je razlikovati različite vrste računovodstvenih centara: centre profita, centre gubitaka, centre prihoda i rashoda, centre troškova, poduhvata, investicione centre itd. Cilj članka je analiza i obrazloženje naučnih i metodoloških pristupa formiranju finansijske strukture preduzeća u industriji ugostiteljstva. U članku se obrazlaže osnova upotrebe kapitala u industriji ugostiteljstva, koji je usmjeren na zadovoljenje socijalnih potreba potrošača i treba se razvijati na osnovu državnog upravljanja ekonomskim subjektima ove sfere nacionalne ekonomije. Razmatra se formiranje finansijske strukture preduzeća u industriji ugostiteljstva, koja je usmjerena na maksimiziranje ekonomske efikasnosti ekonomskih entiteta, konkretno turizma i ugostiteljstva. Utvrđeno je da se u kapitalu industrije ugostiteljstva mogu razlikovati tri dijela: obrtni kapital uložen za kupovinu dobara (fiksni i varijabilni kapital) neophodnih za pružanje usluga u industriji ugostiteljstva; kapital uložen za dodatne troškove pružanja usluga u industriji ugostiteljstva; kapital uložen za neto troškove pružanja usluga u industriji ugostiteljstva. Opravdana je potreba za ocjenom efikasnosti sistema budžetiranja na osnovu analize finansijskog stanja preduzeća u industriji ugostiteljstva. Metodološki pristupi za procjenu efikasnosti ekonomskih procesa i identifikaciju snaga i slabosti preduzeća u industriji ugostiteljstva su obrazloženi.

Autor: Prof. dr. sc. Božo Vukoja

Suvremeno poslovno okruženje obilježeno je sve većom neizvjesnošću i učestalošću kriza različite prirode – gospodarskih, geopolitičkih, energetskih, tehnoloških i zdravstvenih. Krize više nisu iznimka već postaju trajno obilježje okruženja u kojem organizacije djeluju. U takvim uvjetima organizacije koje ne razvijaju sustavan pristup upravljanju rizicima izlažu se značajnim operativnim, financijskim i reputacijskim posljedicama. Ovaj rad analizira važnost kriznog menadžmenta kao ključnog elementa organizacijske otpornosti. Poseban naglasak stavlja se na razvoj kriznih strateških planova kao temeljnih alata za upravljanje kriznim situacijama. Krizni planovi omogućuju organizacijama strukturiran pristup identifikaciji rizika, procjeni njihovog utjecaja, definiranju odgovora te jasnoj raspodjeli odgovornosti i komunikacijskih tokova. Rad također obrađuje važnost matrice rizika kao alata za sustavno vrednovanje rizika. Korištenjem matrice rizika organizacije mogu klasificirati prijetnje prema vjerojatnosti nastanka i intenzitetu posljedica, čime se omogućuje učinkovito donošenje odluka i optimalno usmjeravanje resursa. Bez takvog strukturiranog pristupa, reakcije na krizu često su ad hoc, što povećava razinu neizvjesnosti i štete. Posebna pažnja posvećena je ulozi interne revizije u kontekstu kriznog upravljanja. Interna revizija danas nadilazi svoju tradicionalnu funkciju kontrole i postaje važan strateški partner menadžmentu. Njezina uloga uključuje prepoznavanje sistemskih rizika, procjenu učinkovitosti kontrolnih mehanizama te iniciranje poboljšanja u upravljanju rizicima i krizama. U radu se dodatno ističe značaj scenarijskog planiranja i testiranja spremnosti kroz simulacije kriznih situacija. Organizacije koje razvijaju različite scenarije mogućih kriza imaju veću sposobnost prilagodbe i bržeg oporavka. Zaključno, krizni menadžment definira se kao kontinuirani proces koji mora biti integriran u sve razine organizacije. Pravodobna priprema, jasno definirani postupci i odgovornosti te kontinuirano praćenje i prilagodba ključni su za uspješno upravljanje krizama. Organizacije koje razvijaju takav pristup ne samo da smanjuju negativne posljedice kriza, već i povećavaju svoju dugoročnu konkurentnost i otpornost.

Autori: Prof.dr.sc. Vladica Ristić, Prof.dr.sc. Ismet Kalić

Poljoprivreda Bosne i Hercegovine u posljednjoj deceniji suočava se sa sve izraženijim ekološkim, ekonomskim i društvenim izazovima, uključujući klimatske promjene, depopulaciju ruralnih područja, tehnološku zaostalost i ograničen pristup tržištima. Uprkos tim poteškoćama, sektor dobija novu razvojnu perspektivu kroz ekološko preduzetništvo, digitalizaciju i rast potražnje za organskim proizvodima. Ovaj rad nudi inovativnu analizu ekološkog preduzetništva u poljoprivredi BiH primjenom meta-naučnog pristupa, koji nadilazi klasične interdisciplinarne okvire i objedinjuje elemente ekološke ekonomije, agroekologije, ruralnog razvoja i savremenih tehnoloških paradigmi.

Autor: Dr.sc. Indira Randall

Ovaj rad ispituje uticaj interpersonalne pravednosti, altruizma i psihološke nesigurnosti na radne performanse nastavnog osoblja u obrazovnom sektoru. Cilj istraživanja je analizirati direktne i indirektne odnose između navedenih konstrukata, s posebnim naglaskom na medijacijsku ulogu altruizma. Empirijsko istraživanje provedeno je na uzorku od 117 nastavnika u Bosni i Hercegovini, primjenom PLS-SEM pristupa. Rezultati pokazuju da interpersonalna pravednost nema direktan statistički signifikantan uticaj na radne performanse, ali ostvaruje signifikantan indirektni uticaj putem altruističnog ponašanja nastavnika. Nadalje, psihološka nesigurnost pokazuje negativan, ali slabiji efekat, pri čemu se njen uticaj dodatno ublažava kod nastavnika s većim radnim iskustvom u organizaciji. Ovi nalazi doprinose razumijevanju psihosocijalnih mehanizama u obrazovnom kontekstu, naglašavajući važnost prosocijalnog ponašanja kao ključnog posredničkog faktora. Praktične implikacije ukazuju da unapređenje radnih performansi nastavnika ne proizilazi direktno iz pravednog ophođenja, nego iz njegove sposobnosti da podstakne altruistična ponašanja, što naglašava potrebu da školsko rukovodstvo aktivno razvija kulturu međusobne podrške i saradnje među nastavnicima.

Autor: Prof. dr Veljko Trivun

U čemu se razlikuje benefit kompanija u odnosu na druge? Da li je to samo dobrotvorna kompanija? Kompanija za profit ima istu strukturu kao i tradicionalna profitna kompanija. Svaka ima odbor direktora, nadzorna tijela, službenike i dioničare koji posjeduju dionice u kompaniji. Zaposlenici i direktori vode posao, a dioničari ih mogu smatrati odgovornima za poslovne odluke koje donose. Dioničari imaju nekoliko načina da to urade, uključujući podnošenje tužbe dioničara. Razlika između tradicionalne kompanije i benefit kompanije je u njenoj svrsi. Svrha tradicionalne profitne kompanje je isključivo ostvarivanje profita za dioničare. To znači da se korporativni menadžeri ocjenjuju na osnovu finansijskog učinka kompanije. Mogu se suočiti sa akcijama i zahtjevima dioničara ukoliko donesu odluke koje žrtvuju profit radi postizanja neprofitnih ciljeva (benefite). U ovom članku ćemo vidjeti koje nam to pogodnosti daju benefit kompanije.

Autori: Prof.dr. Nermin Lapandić, Lejla Šuman

Evropske integracije imaju značajan uticaj na javne uprave zemalja koje žele postati članice Evropske unije. Reforma javne uprave jedan je od ključnih kriterija u procesu evropskih integracija, a poboljšanje funkcionisanja javnog sektora i unapređenje upravljanja, iako nije formalni dio acquisa, ne prestaje biti u samom vrhu EU-agende već godinama. Javna uprava je oslonac za efikasno funkcionisanje političkih, ekonomskih i društvenih procesa. Od kvalitete javne uprave zavisi priprema zemalja na putu pristupanja EU, gdje su utvrđeni obavezni kriteriji koji naglašavaju zahtjev za reformiranje javne uprave zemalja kandidatkinja. Slabosti javne uprave u Bosni i Hercegovini jedna su od najvažnijih prepreka napredovanju reformi u zemlji, što zahtijeva restrukturiranje i modernizaciju javne uprave u kontekstu evropskih integracija. Integracija u Evropsku uniju imat će posljedice u političkom, ekonomskom, društvenom životu i upravljanju u Bosni i Hercegovni. Javna uprava kao važna karika državnog upravljanja će sigurno uticati na brzinu procesa primanja u članstvo, a sa druge strane pravila koja postavlja Evropska unija tjeraju javnu upravu da bude bolja, efikasnija i da pruža bolje usluge. Cilj rada je ponuditi odgovor zašto je dobra uprava potrebna Bosni i Hercegovini i na koji način evropske integracije mogu uticati na efikasno funkcionisanje javne uprave i bolje usluge prema građanima.

Autor: Prof.dr.sc. Slavko Vukić

Interesovanje za ovaj rad proizilazi iz činjenice da financijska održivost zdravstvenog sustava Federacije BiH sve više zavisi od kretanja temeljnih socioekonomskih pokazatelja, čije promjene izravno utječu na obim, strukturu i stabilnost financiranja zdravstvene zaštite. Na početku rada objašnjena je organizacija i model financiranja zdravstvenog sustava u Federaciji BiH. Opisani su demografski trendovi i njihov utjecaj na zdravstveni sustav, a ekonomski pokazatelji će se opisati u obliku BDP-a, zaposlenosti i fiskalne održivosti ili stabilnosti. Poseban nagalasak je dan na analizu potrošnje i njenu strukturu u zdravstvenom sustavu Federacije BiH u obliku potrošnje po glavi stanovnika, udjela zdravstva u BDP-u, glavnih izvora financiranja, strukture osiguranika, financijskog rezultata te udjela javnog financiranja u ukupnoj potrošnji zdravstvenog sustava Federacije BiH. Uradit će se posebna usporedba kretanja nekih socioekonomskih pokazatelja zdravstvenog sustava u Federaciji BiH u tijeku istraživanog razdoblja sa kretanjem tih socioekonomskih pokazatelja kod nekih zemalja EU-27. U perspektivnom dijelu rada ukazat će se i na mogućnost poboljšanja zdravstvenog sustava u Federaciji BiH putem uvođenja dugoročnih mjera za postizanje fiskalne održivosti zdravstvenog sustava.